Pinot sivi Sorta je francuskog podrijetla.
Opis: Sorta je dosta homogena, razlike između biotipova odnose se na veličinu grozda, intenzitet mirisa i arome.
Mladi izboj: vršak je raširen, dlakav, bjelkasto zelen; vršni listići su otvoreni, dlakavi, srebrno zeleni.
List: mali, srcolik, trodijelan, plojka naborana, valovita, tamnozelene boje.
Grozd: malen, cilindričan, zbijen s jednim krilcem; kompaktan; bobica malena, jajolika, često deformirana zbog zbijenosti grozda, odvaja se dosta lako od peteljčice; kožica sivoružičasta, tanka, obavijena obilnim maškom; meso sočno, jednostavnog neutralnog okusa.
Agrobiološka svojstva: Trs je srednje bujan, kretanje vegetacije je rano; mladica vitka sa srednje dugim internodijima. Prikladan je za različita tla ali ne podnosi previše vlažna ni vapnenasta tla. Odgovara uzgajanje u umjerenoj klimi na položajima s dobrom ekspozicijom.
Uzgojni oblik i rezidba: Prikladan je za razne sisteme uzgoja i rezidbe, ali ne prevelike ekspanzije i opterećenja. Preporučaju se uzgoji uz armaturu, dosta gusta sadnja, rezidba kratka ili duga, ali ne s velikim opterećenjem trsa. Prikladan je za slobodne oblike uzgoja uz mogućnost primijene pune mehanizacije. Rezidbu u zeleno treba izvoditi u optimalnom vremenu i prorijediti vegetaciju zbog smanjenja napada botritisa.
Rodnost: Sorta je dosta rodna, sa gustom sadnjom mogu se postići dosta veliki prirodi grožda.
Berba: Dozrijeva ranije, može se berba obaviti strojno ali treba grožđe brzo preraditi.
Otpornost na bolesti: Pinot sivi vrlo je neotporan prema botritisu, a donekle i klorozu stoga zahtjeva neke zahvate rezidbe u zeleno naročito u uvjetima vlažne klime.
Svojstva: često je s malo višom bojom od drugih bijelih vina. Ovisno o brzini prerade, odnosno o brzini odvajanja soka od bobice, može biti žutozelenkast ili žućkast s blagim rumenkastim nijansama. Miris mu je specifičan, lijep i trajan. Sivi pinot je inače jedno od ekstraktom najbogatijih bijelih vina. U okusu je krepko, puno, s dosta glicerina i s visokim stupnjem alkohola. Količina kiseline nije mu baš visoka. U primorskim krajevima pretežno ga rade suhoga, a s kontroliranim vrenjem na niskoj temperaturi postižu mu svježinu, dok njemačka odnosno austrijska i u nas štajerska škola preferira sivac s ostatkom neprevrela šećera, dakle slađi. Sivi pinot je vrhunska sorta, ali za vrhunsko vino grožđe mora biti optimalno zrelo. Dakle, ne smije se slučajno brati ranije! Suhi sivi pinot najbolje je piti dok je mlad, a predikatna vina kasnih i probirnih berbi podnijet će odležavanje i do 10 godina.